Dali je SUPER PČELA koju naučnici žele proizvesti spas ili smrtonosni udarac za pčele i pčelarstvo?

Pčelarstvo je iz godine u godinu sve ugroženija djelatnost iz više razloga. Pčelinja društva često ugibaju bez vidljivog razloga, meda je iz godine u godinu sve manje, a i korumpirani političari sve manje pažnje posvećuju ovoj vrlo značajnoj djelatnosti.

Da bi situaciju promijenili u korist pčela i pčelara, naučnici su se dali na posao da naprave Super pčelu koja će biti otpornija na klimatske promjene, kao i na bolesti koje pogađaju pčele.

Povodom ovog poduhvata objavljeno je mnogo članaka koji uglavnom hvale rezultate koji su postignuti i ističu kako će ta super pčela spasiti pčelarstvo širom svijeta.

Evo šta pišu drugi o tom pitanju:

Svjetska populacija pčela se nalazi u najugroženijem položaju, dok na tisuće pčelinjih društava umire svake godine. Ova činjenica navela je znanstvenike da pokušaju spasiti preostalu populaciju parenjem običnih pčela sa novim i otpornijim super-pčelama, piše Bh Pčelar.
Pčelari diljem svijeta se žale na loše godine u zadnjih nekoliko desetljeća, upravo zbog pada pčelinjih populacija uzrokovanim insekticidima, virusima i Varoom. Ovo je navelo istraživače sa Sveučilišta Manitoba u Winnipegu u Kanadi, da počnu raditi na uzgoju jačih pčela sposobnih za preživljavanje i prilagođavanje izloženim opasnostima.
Prema podacima UN-a, virusi i grinje su prošle godine bili odgovorni za smrt 85% pčela na Bliskom Istoku, 10-30% pčela u Europi, i skoro trećinu pčela na teritoriju SAD-a. Ove brojke zabrinjavaju znanstvenike s obzirom da 90% svjetskih usjeva koji se koriste za hranu oprašuju upravo pčele, a njihovim nestankom gubi se 83 milijardi dolara svjetske privrede, ali i dovodi do gladi preko milijardu ljudi širom planete.
Stvaranje otpornijih generacija
Kako bi postigli ove rezultate, kanadski znanstvenici su u pčelarske kolonije širom Kanade ubacili matice koje su imale određene karakteristike, nakon čega su ih podvrgnuli testiranjima na razne bolesti, poput virusa, grinja, pesticida, itd. One generacije koje su preživjele se dalje koriste za parenje i uzgajanje za iduću sezonu, a znanstvenici se nadaju da će na ovaj način vremenom dobiti pčele potpuno otporne na bolesti.
Ono što su dobili bilo je i više nego što su se nadali; ne samo da su nove pčele bile otporne na štetočine i viruse, već su bile u stanju preživjeti oštre zimske uvjete. Rezultati su iznenađujući s obzirom da tek 46% europskih pčela preživi zimu, dok su njihove super-pčele imale šanse za preživljavanje do 75%.
Znanstvenici napominju da je trivijalno vjerovati da će ove super-pčele označiti kraj običnih pčela, i cjelokupne krize u kojoj se nalazi svjetska industrija hrane, s obzirom da zagađenje okoliša, klimatske promjene i razorni pesticidi imaju daleko smrtonosnije posljedica na svjetsku populaciju pčela.

Kada čitam ovakve tekstove nekako čovjeku bude milo da će napokon da se stane na kraj bolestima, prskanjima, neodgovornom ponašanju nadležnih naspram pčela, i tako dalje.

Ali ipak se moramo zapitati dali je to baš tako kako nam se prikazuje.

Svjedoci smo da su u SAD-u  1957. godine, u sklopu projekta sparivanja europske pčele i afričke medonosne pčele, naučnici dobili pčelu koja je mnogo agresivnija nego evropska medonosna pčela.

Jedna od prvih životinja koju su europski doseljenici prenijeli u Afriku bila je europska medonosna pčela, Apis mellifera. Brazilska je vlada 1956. godine, da bi stvorila novu vrstu pčele otpornu na vlažnu i tropsku klimu, uvezla 46 matica iz Pretorije (Južnoafrička Republika) i jednu maticu iz Tabora (Tanzanija) te ih smjestila u košnice u Rio Claru. Projekt je vodio “genetičar” Warwick Estevam Kerr.

Godine 1957. 26 rojeva s afričkim maticama bježi iz košnice te su kroz narednih tridesetak godina, križanjem s europskim pčelama, sve pčele u Južnoj i Sjevernoj Americi postale “afrikanizirane”. Kako javnost nije na vrijeme obaviještena o načinu i navikama života novonastale pčele u odnosu na dotadašnju vrstu, dolazi i do tragičnih slučajeva sa smrtnim posljedicama.

Složit ćemo se da su sada uslovi za eksperimentisanje ,mnogo bolji nego u to doba, ali se nekako plašim da im je možda cilj isti.

Zašto ovo kažem?

Prije nekoliko desetina godina smo imali pčelarenje organizovano tako da pčelar napravi trnku (pletaru) i to je bio skoro sav posao oko pčela. Kasnije je samo morao vaditi med iz nje.

Onda se praktično niodkud pojavila varoa koja je zagorčala život i pčelama i pčelarima.

Prikazivali su nam put odakle je ona došla ali je sve to upitno.

Evo još nekoliko primjera koji doduše nemaju veze sa pčelama, ali su mi ipak nekako povezani po načinu nastajanja.

Krompirova zlatica se pojavila iznenada pa sada bez hemijskih sredstava za njeno suzbijanje praktično i nema krompira.Prije njene pojave krompir se nije morao ničim tretirati.

Imali smo najbolju šljivu na svijetu, Madžaricu (mrkulju) koju je samo trebalo svake godine brati i prodavati. Bila je pogodna za sve i odjednom, opet niodkud se pojavila šarka. Te šljive su istrijebljene da bi nam se utrpale ove male, patuljaste koje  opet ne mogu bez otrova za njihovu zaštitu.

Zaprašivanje hrane otrovima
Zaprašivanje hrane otrovima

Ambrozija se pojavila isto iznenada i niodkuda, mada su nam i za nju opisali kako je došla na naš kontinent iz Amerike i kako se ona bez ičije pomoći širi desetak kilometara godišnje.

Brat-bratu, ako se širi tolikom brzinom da bi zauzela ovoliki prostor koji je zauzela do sada, trebalo bi joj par stotina godina.

Ima još primjera koji nam pokazuju kako je neko ili nešto intervenisao kako bi kasnije prodavao sredstva za zaštitu zamjene za ono što je uništeno ili kako bi prodavao lijekove za bolest koja se pojavila.

Ovo pišem zato što se plašim da nama niko neće proizvesti Super pčelu tek tako, da bi nam pomogao.

Bojim se da bi ona mogla biti pčela koja ne može da živi bez nekog njihovog pomagala ili preparata, da će na njoj vršiti neka GMO sr…. pa na kraju nećeš znati dali imaš pčele ili neke druge životinje u košnici.

Ili još gore bojim se da bi to mogao biti smrtonosni udarac za ovu našu pčelu koju su već i onako opasno ugrozili.

Mislim da je bolje da ti naučnici ostave i nas i pčele na miru, pomoći će nam ako prestanu da proizvode insekticide kojima ih truju.

(Korišten materijal sa vikipedije,i sa sajta Agroklub.com)

(Kucni-ljekar.com)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Zabranjeno je kopirati naš sadržaj. Ukoliko želite preuzeti određene postove, javite nam se na našu FB stranicu, Dom za Deset. Hvala! Content is protected!